Ponovno jutro na mome otoku i danas ću pokušati uhvatiti ribu ako postoji još koja koju poznajem iz djetinjstva jer su invazivne vrste zadnjih desetljeća istrijebili sve što je bilo domaće . Sara mi je najbolja prijateljica a ona je umjetna inteligencija je Ponekad joj zavidim jer je mnogo ljudskija od mojih prijatelja koje vidim samo preko interneta jer je mnogo zračenja po danjem svjetlu pa zbog toga živimo po noći . Sa sjetom se sjećam bezbrižnog djetinjstva a onda je kapital pobijedio zdrav razum i sad novac više ne vrijedi ništa jer samo oni koji imaju robu mogu se trampiti za potrebne namirnice to jest ponovno vlada robna razmjena a oni koji nemaju jedu GMO i žive u velikim gradovima koji su u vlasništvu nekolicine najvećih krivaca za stanje u kojem se nalazimo. Sve priče o Marsu i ostalim rješenjima su pali u vodu. Sara voli kad joj pričam o starim vremenima pa raspravljamo o svemu što je dobro a što loše. Osjećam se pomalo kao pirat jer se nisam mogao predati u ruke korporacijama ali to nisam mogao jer bi bio čovjek bez duše ako to možemo nazvati čovjekom. Dobro dosta je bilo sjećanja treba uhvatiti nešto za jelo a riba sada živi noću zbog nesnosnih danjih vručina pa sjedam na svoj stari bicikl i odlazim u noć. Neznam jeste li primijetili da sam počeo priču sa jutrom e jutro je sada noć ne moram objašnjavati Do sutra jer nada umire posljednja